(I)racionalno....

Racionalno ponašanje u menadžmentu uvijek je bilo dobrodošlo. No ponekad tradicionalni menadžeri analiziraju i planiraju svaki korak u svojoj organizaciji što na poslijetku može spriječavati kreativnost i inovativnost. Menadžeri su u stanju gledajući kvantitativne pokazatelje vjerovati samo i isključiv njima. No kvantitativni pokazatelji nisu u stanju pokazati sve vrijednosti u organizaciji. Kako izmjeriti talent i znanje ljudi? Također, preklapanje inovacijskih timova unutar jedne oraganizacije kvantitativno gledano sasvim je neisplativo. No, jedan od tih timova može doći do rješenja koji će višestruko isplatiti sve troškove eksperimentalnog razdoblja svih timova. Sve rijeđe možemo vidjeti stvarnu predanost i vjeru u proizvod. No, Japan je svoj poslovni uspjeh obrazložio na način da je baš marljivost ljudi njihov najveći resurs. Primjerice, svaki Hondin radnik vjeruje u proizvod i svoj doprinos pri stvaranju istog, na taj način ne pristaje na ustupke kad je riječ o proizvodnji. U današnjim tržišnim uvjetima potrebno je dostići razinu u kojoj ljudi i organizacija postaju sinonim. Motiviranost, volja i predani rad ljudi ključ je uspjeha izvrsnih organizacija. Tradicionalni menadžeri ponekad su toliko u stanju zabaviti se planiranjem da stvaran proces donošenja inovacije zakasni ili se uopće ne dogodi. U koliko se pri svakoj odluci vodimo racionalnim gotov je nemoguće postići originalne ideje. Menadžeri koji su vođeni isključivo brojkama najčešće ističu dva bitna cilja: smanjenje troškova i povećanje prihoda. Međutim ponekad se prevelikim smanjenjem troškova sama organizacija dovodi u položaj u kojem više neam mogućnosti inovirati te se u slučaju velikih promjena na tržištu sama stavlja u nevolje iz kojih se teško izvući. Primjerice tvrtka Caterpillar dostavlja dijelove za svoje proizvode u roku od 48 sati svugdje u svijetu, što je racionalno gledano neisplativo i iziskuje velike troškove, no baš ih taj potez razlikuje od konkurencije i pokazuje njihovu pouzdanost i veličinu koja donosi lojalnost njihovih korisnika. Tradicionalne tvrtke nisu toliko sklone inoviranju što je danas prijeko potrebno, te prema pogreškama imaju negativno stajalište te ono gotovo uvijek donosi neki oblik kazne. No izvrsne tvrtke potiču reativnost i inoviranje te smatraju pokušaje i pogreške jednim od najvažnijih komponenti samog poslovanja. Izvrsne tvrtke prosperiraju od inovacija a na pogreškama uče i dugoročno gledano štede velika sredstva koja bi inače bila utrošena ukoliko bi se takva greška pojavila neočekivano u procesu proizvodnje. Okolina koja strahuje ili pruža otpor inoviranju s vremenom postaje ne prilagodljiva i kruta te se ne može nositi sa novim izazovima dinamičnog tržišta.